"Their first step", Pavelic continues, "after the end of the war in 1918 was to immediately contact Dr. Horvat (Aleksandar, the president of Croatian Party of Rights - Z.K.). Owing to the fact that Dr. Horvat had already resigned because of well known events in October 1918, these officers met with me."
So unless Horvat had a time machine and was able to travel into the future to 1918 to see what had happened, he could not have possibly resigned in 1917 because of the events of 1918.
" Život i djelovanje do 1906. [uredi] Doktorirao medicinu u Beču 1896. Od godine 1897. radi kao zubar u Zagrebu. Član Čiste stranke prava, zastupnik u Hrvatskom Saboru od 1906. godine. Raskol u ČSP i stvaranje SSP [uredi] Od samog početka, međutim, pripada grupi kojoj je na čelu Mile Starčević, nećak Ante Starčevića (po njemu nazvani milinovci) koja je nezadovoljna proaustrijskom politikom i privatizacijom koju provodi predsjednik ČSP Josip Frank. Frank se stavio potpuno u službu Austrije i napustio državotvornu ideju. Do raskola dolazi nakon Aneksije Bosne i Hercegovine, kada većina pravaških lidera, za razliku od Franka, odbija pružiti bezuvjetnu potporu Austriji, te sudjelovati u protivsrpskoj hajci koja je kulminirala u Veleizdajničkom procesu. Oni osuđuju režim bana Raucha (u čijoj je službi Frank), pripravni su za suradnju sa hrvatskim Srbima (Srpska samostalna stranka u to doba prihvaća program borbe za hrvatsku autonomiju]]) i Hrvatsko-srpskom koalicijom. Do raskola je došlo u travnju 1908, kada milinovci istupaju iz ČSP i osnivaju Starčevićevu stranku prava (koji neformalno zovu "milinovci"). Nakon smrti Mile Starčevića 1917, Ante Pavelić postaje predsjednik stranke. (Gross, str. 348-353)"
And there you have it. In 1917, this Ante Pavelic (not the Ustasha), became the leader of the SSP (Starcevic's Party of Rights) an offshot of the CSP (Cista Stranka Prava) led by Josip Frank and then Alexander Horvat. The SSP's politics were pro-Yugoslav, a 180 degree turn from that of Ante Pavelic the Ustasha, and Alexander Horvat and the rest of the Frankovci who themselves split from the original HSP of Ante Starcevic:
: Evolucija ideja stranke u tijeku Prvog svjetskog rata [uredi] Stranka ostaje u oporbi prema vladajućoj Hrvatsko-srpskoj koaliciji u Saboru. U nacionalnom pogledu je oštrija, ali izbjegava žešće sukobe sa Srbima. Postepeno sazrijeva ideja državne zajednice u kojoj su uz Hrvate i Slovence i Srbi priznati kao "genetički" narod. To postaje jasno u svibnju 1917., kada Pavelić u Sboru daje podršku Svibanjskoj deklaraciji zastupnika Jugoslavenskog kluba Carevinskog vijeća u Beču iz svibnja 1917., u kojoj se zahtijeva ujedinjenje svih zemalja u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi u jedno državno tijelo pod žezlom Habsburgovaca. Dok Hrvatsko-srpska koalicija u to doba djeluje kao režimska stranka, Starčevićanci preuzimaju inicijativu u zalaganju za "narodno jedinstvo" Hrvata, Srba i Slovenaca. Stranka prihvaća ideju južnoslavenskog ujedinjenja, pri čemu međutim i "kontinuitet hrvatske državnosti" mora biti očuvan. (Gross, 414-415)".
And now you know.